U Zagrebu je 27. siječnja 2013. na najvišoj državnoj razini obilježen Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Više zemalja prihvatilo je obilježavanje ovoga dana za nacionalno sjećanje na žrtve Holokausta, nakon što ga je kao dan javnoga sjećanja na žrtve Holokausta potaknula Organizacija Ujedinjenih Naroda. Ovaj datum je izabran jer je toga dana 1945. godine oslobođen logor smrti Auschwitz – taj je trenutak na svojevrstan način označio početak kraja Holokausta. Prije nekoliko se godina ovome obilježavanju na najvišoj razini priključila i Hrvatska, koja ga obilježava svečanom saborskom sjednicom, kojoj nazoče i svojim istupima ju uveličavaju predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga sabora i predsjednik hrvatske Vlade, diplomatski zbor, visoki predstavnici političkih stranaka i vjerskih zajednica.
Međunarodna zajednica obilježava sjećanje na žrtve Holokausta jer on je je jedan od najtragičnijih događaja ne samo židovske, već ukupne svjetske povijesti, te narodi svijeta iz njega trebaju učiti. Učenjem i govorenjem pune istine o Holokaustu, posebno u državama u kojima je počinjen, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj, smanjivat će se i danas široko rasprostranjeni, a na mnogo mjesta i jačajući antisemitizam, ksenofobija i mržnja prema manjinama. Stoga je znakovito što ove godine izraelski veleposlanik Yosef Amrani nije osobno nazočio svečanoj saborskoj sjednici. Ne iskazujući izravno svoje razloge, neizravno ih je komentirao govoreći da je time iskazao negodovanje zbog «percepcije o Holokaustu koja ima prevagu u hrvatskoj javnosti». On drži da bi «govori i komentari [hrvatskih] ljudi koji imaju autoritet» trebali podsjećati na zvjerstva, okrutnosti nacističkog režima i ravnodušnost koju je pritom pokazala međunarodna zajednica».
Povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta na zagrebačkome je Trgu žrtava fašizma otvorena instalacija pod naslovom K19, autora Z. Kopljara, načinjena od cigala koje su zatočenici ustaškoga koncentracijskog logora u Jasenovcu izrađivali na prisilnom radu. Publicist i jedan od osnivača Bet Israela, Slavko Goldstein, naglasio je tom prigodom da te cigle sjećaju na život i strašnu smrt tih zatočenika, jer su [ustaše] ubijali one koji bi postali nesposobni za rad.
