Dok u Europi još uvelike traju zimski dani, u Izraelu blagdan Tu Bišvat najčešće znači i početak proljeća. Od toga dana, smatra se, drveće “pije novu vodu”, odnosno kišu palu tijekom zime. Ove godine to će biti i voda nastala od snijega, jer je Izrael u prosincu 2013. godine zabilježio posve rijetku pojavu: snažnu sniježnu oluju.
Blagdan Tu Bišvat, predstavlja četvrtu novu godinu u židovskome kalendariju, uz tri druge tradicijske nove godine: kalendarsku, sinagogalnu, te onu za brojanje godina kraljevanja. Ovaj blagdan, punim nazivom Hamiša Asar Bišvat (15. dan mjeseca ševata), u sefardskim je zajednicama poznat i pod skraćenim nazivom Hamišoši. On slavi novu godinu drveća, Roš Hašana Leilanot, jer se u doba postojanja Hrama prinos desetine u voću nije prenosio iz godine u godinu, te je od toga dana na početku proljeća, kada drveće počinje «piti novu vodu», započinjala nova godina voćnog prinosa. Prema drveću, osobito voćkama, odnosimo se s poštovanjem gotovo kao prema ljudskome biću, jer Tora zabranjuje posjeći voćku u bilo kojim okolnostima, čak i za prijeke ratne potrebe.
Nema strogih pravila za proslavu blagdana, ali se običaj sedera (redoslijeda za proslavu) za Tu Bišvat, kakav su uveli kabalisti, u novije doba umnogome proširio diljem židovskoga svijeta. Obredno se piju četiri čaše vina, kao i za blagdan Pesah, ali se miješa crno i bijelo vino: od čaše crnog, preko po jedne tamnije i svjetlije mješavine, do 
čistog bijelog. Uz odgovarajuće blagoslove jede se plodove najmanje petnaest biljnih vrsta, osobito onih koje dospijevaju u Izrealu, poput rogača, badema, maslina, datulja, raznih plodova citrusa, smokava, grožđa, avokada i drugoga. Ukoliko se ne može navabiti svježe, jede se sušeno ili ušećereno voće. Od biljnih vrsta, obvezno je jesti tradicijskih “sedam vrsta”, odnosno dvije vrste žitarica i pet vrsta plodova koje se spominju u Zemlji obećanoj, a Tora ju opisuje kao: zemlju pšenice i ječma, vinove loze, smokava i mogranja, maslinova ulja i mednih datulja. Dakle, obvezno je jesti: pšenicu i ječam (u praksi najčešće u obliku kolača), grožđe, smokve, mogranj, masline i datulje.
U današnje doba se blagdan nove godine drveća povezuje i s mladošću i budućnošću židovske domovine, pa izraelska djeca toga dana tradicijski u velikome broju izlaze u prirodu i sade drveće, predvođena učiteljima i političarima. I diljem dijaspore se prikuplja novac kako bi se u Izraelu moglo posaditi što više drveća, pa je Izrael na kraju 20. stoljeća bio jedina zemlja u svijetu koja je imala više drveća nego na kraju 19. stoljeća. Izraelski parlament, Kneset, na dan Tu Bišvata slavi svoj rođendan, kao svojevrstan dragocjen plod na stablu staro-nove izraelske države.