Jesen je židovska sezona velikih blagdana, koja počinje novogodišnjim blagdanom. Prvih deset dana svake nove godine, pa i dani i tjedni uoči njih, doba je najdubljeg kajanja i razmišljanja o svojim grijesima u prethodnoj godini. Nova godina, Roš Hašana (početak godine), i Jom Kipur, dan pomirbe, obilježavaju 10 dana pokajanja, koji se još nazivaju i «strašni dani», jer u njima Bog svakome pojedincu sudi za djela počinjena u prošloj godini, a pri završetku Jom Kipura pečati presudu. Ovi dani obuhvaćaju i poludnevni post kao dan kajanja zbog nepravednog postupka naših predaka prema pravedniku Gedaliji, u davnoj prošlosti.
Jesenskim novogodišnjim blagdanima neposredno slijedi blagdan proslave obilja Božjeg davanja, Sukot (sjenice, kolibice), treći hodočasni blagdan sinagogalne godine (koja, za razliku od kalendarske, započinje proljetnim blagdanom Pesahom). Ovaj sedmodnevni (u dijaspori osmodnevni) blagdan sjeća na boravak Židova u sjenicama načinjenima od usput pronađenog laganog materijala, tijekom 40 godina njihova boravka u pustinji nakon biblijskoga Izlaska iz Egipta. U spomen na Božju zaštitu u tim teškim prilikama, vjernici su dužni u dvorištu ili na balkonu stana (obvezno na otvorenome) načiniti sjenicu i u njoj boraviti tijekom blagdanskoga tjedna, ili barem uz odgovarajuće blagoslove popiti određenu količinu vina i pojesti nekoliko obroka. Tijekom dočekivanja blagdana i blagdanskih dana jede se različito voće, s obzirom da blagdan slavi i prikupljanje jesenskih plodova voćnjaka i polja.
Za blagdansku službu u sinagogi nezaobilazan je i snop od četiri biljne vrste, a sastoji se od etroga – ploda citrusa s mirisnom debelom korom, po jedne grančice mirte i vrbe, te nerazvijenog izdanka iz srca palminog lišća (prema kojemu se popularno na hebrejskome čitav snop naziva lulav). Plod citrusa ima dobar miris i okus, mirta ima dobar miris ali ne i okus, palma (datulja) ima dobar okus ali nema mirisa, a vrba nema ni mirisa ni okusa. Ovo bilje stoga rabini uspoređuju sa židovskim narodom, koji se sastoji od znalaca Tore, koje se uspoređuje s plodom citrusa, preko onih koji Toru poznaju skromno ili ju ne poznaju, što se uspoređuje s mirtom i datuljom, do onih koji ne žele učiti Toru, što se uspoređuje s vrbom. Ipak, svi oni su ujedinjeni u zajedničkom snopu, lulavu, i sve ih čeka spasenje u budućemu svijetu samom činjenicom što su Židovi.
Blagdansko novogodišnje doba završava proslavom najveće radosti židovskoga naroda: blagdanom Simhat Tora (radost Tore), kada se osobito u Izraelu ulicama nose svitci Tore i narod se raduje dobroj novoj godini.