Tu Bišvat
Tu Bišvat, koji slavimo petnaestog dana mjeseca Švata , poznat je i pod imenom „ Nova Godina drveća“, a to je dan u kojem B-g odlučuje koliko će obilno svako pojedino drvo dati plodova u nastupajućoj godini. Ime Tu dobijemo zbrajanjem hebrejskih slova 9 ( tet) i 6 ( vav) , što daje broj 15 (tav –vav), dakle 15. dan u mjesecu Švatu.
U davnim vremenima, svake godine se određivala desetina svih plodova. Svake godine novi period određivanja desetine započinjao je upravo na Tu Bišvat. U Izraelu kišni period je prethodio Tu Bišvatu, tako da se plodovi koji su se počeli formirati poslije tog dana uračunavali u količinu za izračunavanje desetine. Određivanje starosti drveta također se uzimalo u obzir, budući da je bilo zabranjeno jesti ili na bilo koji način imati koristi od plodova drveta koje je to drvo donosilo u prve svoje tri godine. Tijekom četvrte godine, sve voće koje je to drvo dalo nosilo se u Jeruzalem i tamo jelo. Tek u petoj godini prestaju sva ograničenja.
Tu Bišvat se također poklapa sa dobom kada u Izraelu cvate badem, a to je prvi cvat u Izraelu.
Dugo vremena Tu Bišvat je bio manji festival, ali postaje sve važniji poslije 16. stoljeća, pod utjecajem kabalista iz Safeda, koji su uveli običaj jedenja raznoraznog voća, osobito onog porijeklom iz Izraela i to su popratili i odgovarajućim tekstovima koji su se čitali. Kabalisti gledaju na drvo kao simbol čovjeka, i slijedom obaveze svih nas da radimo tikun olam (duhovni popravak svijeta), kabalisti vjeruju da ljudi mogu uzdići svoje duhovno ja jedući na ritualni način voće tokom Tu Bišvata. Smatrali su da ako se voće jede s pravom namjerom ( kavana), iskrice svetosti koje se nalaze u voću mogu se osloboditi iz svojih ljuski i uzdići ka svom božanskom izvoru, doprinoseći tako obnovi života u nastupajućoj godini. Za kabaliste, drvo je simbol Drva Života preko kojeg se prenosi božanska dobrota i blagoslov na svijet. Kako bi potakli protok pozitivne božanske energije, kabalisti iz Safeda bi, prema uzoru na Pashalni seder, organizirali seder za Tu Bišvat.
Kabalisti smatraju da se stvoreni svijet sastoji od četiri nivoa – asija ( svijet akcije i fizičke realnosti), jecira (svijet formiranja, kao nekakva idealna verzija našeg svijeta), beria (nivo „kreiranja“ našeg svijeta) i acilut (nivo božanske emanacije, gdje božanska energija započinje proces stvaranja). Budući da je potpuno duhovan, acilut se ne može simbolično prikazati ni na kakav opipljivi način. Međutim, preostala tri nivoa možemo simbolično prikazati kroz različite vrste voća. Simbolika koju pri tome koristimo je da oni dijelovi voća koji se mogu pojesti predstavljaju svetost, dijelovi koji se ne mogu pojesti ( npr. koštice) predstavljaju nečistoću, a ljuska štiti svetost koja se nalazi unutar ljuske.
Nivo Berije ne zahtijeva nikakvu zaštitu i predstavljamo ga voćem koji nema ni koštice ni ljuske i koje možemo cijelo pojesti (makar imali i sjemenke u sebi) – grožđe, smokve, jabuke, limuni, kruške.
Nivo Jecire zahtijeva zaštitu, ali samo u svojoj sredini, svom „srcu“ i predstavljamo ga voćem koje u sebi sadrži košticu koja se ne jede – maslina, datulja, trešnja, breskva, marelica
Nivo Asije zahtijeva potpunu zaštitu i predstavljamo ga voćem koje ima čvrstu vanjsku ljusku čija unutrašnjost se može jesti – lješnjaci, orasi, bademi, pistacio.
Tijekom Tu Bišvat sedera jedemo barem po jedno voće iz svih ovih gore navedenih vrsta voća. Prije nego što jedemo voće, izgovaramo blagoslov za tu vrstu voća.
Tokom kabalističkog sedera pijemo četiri čaše vina. Svaka čaša se puni prije nego što počnemo jesti jednu od grupa gore navedenog voća, a ispijamo je tek poslije pojedenog voća. Započinjemo čašom bijelog vina , u drugoj čaši pomiješamo bijelo i crveno vino, pri čemu stavimo više bijelog vina, u trećoj čaši opet pomiješamo bijelo i crno vino, pri čemu stavimo više crnog vina, i na kraju pijemo čašu čistog crnog vina. Ovaj slijed nam simbolično prikazuje postepeni prijelaz prirode iz hladnog, „bijelog“ zimskog perioda, kroz period pupanja (lagano crvena boja druge čaše), punog cvata (treća čaša) i sazrijevanja plodova (četvrta čaša).