Židovi slave dva povijesna čuda izbavljenja (Hanuku i Purim), zbog čega se za vrijeme paljenja blagdanskih svijeća izgovara i blagoslov „za čuda“. Dok Hanuka slavi izbavljenje od duhovnog uništenja, Purim slavi čudo izbavljenja od fizičkog istrebljenja čitavoga naroda.
Stariji od dva blagdana, kojima se slavi čudo izbavljenja, Purim, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači/ožujku. Purim i Hanuka nazivaju se “malim” blagdanima, jer nisu jomim tovim, odnosno nisu obuhvaćeni šabatnim pravilima o zabranama rada, ali po omiljenosti su u samome vrhu među blagdanima.
Stariji od ta dva blagdana, Purim, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači/ožujku. On sjeća na događaj od prije oko 2.500 godina u Perzijskome Carstvu, koji je opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Carev ministar Haman naredio je da se ubiju svi Židovi, da ih se istrijebi iz Carstva. Međutim, careva žena, Estera ili, kako se još zove, Hadasa, uspjela je mudrošću i hrabrošću spasiti svoj narod. Pred carev sud je iznijela zlu nakanu njegova zlog ministra, te je car naredio da se upravo Hamanu dogodi ono što je bio namijenio Židovima. I tako bi… Zbog toga se u svakodnevnoj molitvi Osamnaest blagoslova toga dana dodaje i zahvala za spas Al hanisim, koja opisuje purimsko čudo
Najmanja obveza svakog Židova u danu Purima jest dva puta čuti čitanje biblijske knjige o Ester, čitane s kožnatoga svitka, megile, zatim tijekom purimskoga dana uživati dobar obrok, te davati milostinju za siromašne i slati hranu najmanje dvojici prijatelja.
Proslava se tradicijski obilježava igrokazom o biblijskoj priči o Esteri i zabavom pod krinkama (u to doba godine se i u europskoj tradiciji pleše i buči pod krinkama u polupoganskim obredima istjerivanja zloduha zime). Pod krinkama se pribiva i službi u sinagogi, čita se knjiga o Esteri i na svaki spomen zločinca Hamana snažno se buči čegrtaljkama, viče i udara nogama o pod. U srednjem vijeku, kada su Židovi u europskoj dijaspori vidjeli mnogo više teških, pa i tragičnih dana, nego mirnih i spokojnih, Židovi su Purim dočekivali osobito usrdno, s velikim nadama da će se Bog njih sjetitit i spasiti ih onako kako je spasio njihove stare u Perzijskome Crastvu.
Tradicijski se stoga i danas za proslavu pripremaju Hamanove uši, trokutasti kolači punjeni pekmezom ili makom, jer Haman je glavom platio svoju zločinačku namjeru. Iznimno se, jedino toga dana u godini, radi neobuzdanog veselja koje taj dan donosi piju i razna alkoholna pića (mnogi se toga više ne drže). Sve ovo donekle ruši uobičajene ograde koje poštovanje nameće prema starijima i prema učiteljima i rabinima, a to, pak izaziva mnogo veselja i smijeha, kako i treba biti toga najveselijeg dana u godini.