U nedjelju 14. 12. 2014. u prostorijama Židovske vjerske zajednice Bet Israel održan je Koncert i program sjećanja pod nazivom „Hevenu šalom alehem“, u spomen na Mišu Mihaela Montilja. Ovime smo se prisjetili osme godišnjice smrti ovog istaknutog člana zagrebačke Židovske zajednice, kulturnog radnika čije ime su poznavali na svim kontinentima, zaljubljenika u zborsku glazbu, čovjeka koji je više od pedeset godina vodio Zbor zagrebačke Židovske zajednice, prvo kao Jevrejski pjevački zbor, kasnije preimenovan u Moše Pijade, pa potom u Lira, a danas Zbor nosi njegovo ime.
Na početku programa Miše se prisjetio glavni rabin i rabin Židovske zajednice Bet Israel, dr. Kotel Dadon, koji je istakao kako je Mišo, koji je nakon rata ostao sam na svijetu, bio vrlo marljiv čovjek, i puno je pomagao ljudima oko sebe. Nikada o tome nije govorio, i tek danas ljudi kojima je pomogao iznose svoja iskustva i zahvalnost. Rabin je spomenuo kako je Mišo posvetio život dvjema stvarima: glazbi i židovstvu – ljubav prema glazbi iskazao je time što je cijeli svoj život vodio Židovski pjevački zbor, a prema židovstvu time što je bio potpredsjednik ŽVZ Bet Israel, te odveo više od tisuću ljudi na putovanje u Izrael, za što je dobio posebno priznanje Države Izrael. Iza Miše su ostale samo note i nekoliko slika, u materijalnom smislu, no ono što nam je ostavio u duhovnom smislu je veliko bogatstvo.
Potom se Miše prisjetila potpredsjednica Bet Israela Jasminka Domaš, čije su dirljivo izlaganje o njegovoj ulozi u nastanku Vjerske zajednice Bet Israel, njegovoj ljubavi prema Zboru i njegovoj čovječnosti sa suzama u očima pratili oni koji su ga poznavali. Nitko više od Miše nije s više entuzijazma vjerovao da je sve moguće postići, svaki cilj koliko god se činio nerealan, ostvariti, kazala je Jasminka. Svatko od nas je neponovljiv, jedinstven, i Mišo, jedinstven kakav je bio, koji je znao voljeti čovjeka i glazbu jednakom strašću i ustrajnosti, danas nam svima jako nedostaje.
Mišo, koji je iz holokausta izišao kao jedini preživjeli član svoje 45-člane obitelji, bio je čovjek kojega su svi pamtili po toplini duše, srdačnosti i neposrednosti; iako je radio u protokolu Ministarstva vanjskih poslova često je posve neformalno pristupao ljudima i time ih osvajao.
Pjevački zbor Mihael Montiljo pod ravnanjem maestra Miroslava Salopeka započeo je i završio koncert naslovnom pjesmom Hevenu šalom alehem, poznatom židovskom narodnom pjesmom kojom se zaziva mir i dobro. Iako se tekst pjesme sastoji od samo tri riječi iz naslova pjesme, ova pjema je bila Mišin moto i njegova najdraža skladba. Donositi mir, razumijevanje, srdačne pozdrave, graditi mostove između ljudi različitih pogleda i naslijeđa, narodnosti i vjerske pripadnosti, to je bila suština Mišinog života. Skladnim, nadahnutim i uvježbanim nastupom, Zbor nas je na ovaj način povezao s Mišinom ostavštinom. Ispreplevši sefardske napjeve iz rodnog mu Sarajeva sa, kako tradicionalnim tako i suvremenim, skladbama za blagdan Hanuku, blagdan koji je imao posebno značenje u Mišinom životu, a igrom okolnosti i njegove smrti, pa sve do jidiških romanci, Zbor je sjedinio naše prisjećanje na Mišu sa svjetlima Hanuke koja se pale ovih dana i koja u našoj Zajednici zasigurno gore snažnijim svjetlom upravo zbog njega. Neka bi sjećanje ne njega bilo na blagoslov. Zihrono livraha.